Ratac u Dubrovačkom primorju najbolji je primjer kako poštivanje prometnih pravila vodi na vječna raskršća. Da ih ja poštujem, davno bih bio mrtav. Sreća da ne gledam prometne znakove, boli me ratac je li crta puna ili isprekidana, jedino u što se uzdam je zdravi razum i vlastito vozačko iskustvo

Ovog petka održat će se sjednica Vijeća za obranu na kojoj će zajedno sjesti i razgovarati Zoki i Plenki uz, naravno, ostale članove Vijeća. Taj toliko dugo čekani sastanak u Uredu predsjednika možda je prilika za relaksiranje odnosa naša dva brda koja su dosad razmjenjivali samo tešku artiljeriju. Ipak, ako zbrojimo sve uvrede koje su upućivali jedan drugom, možemo zaključiti kako su bili puno nježniji od uvreda DP-a koje su svojevremeno upućivali prema HDZ-u i Plenkiju. Ali, ne lezi vraže, na kraju su završili u toplom koalicijskom zagrljaju. Eto, nikad ne znaš kad će te ljubav pogoditi. Ako bude sreće, možda pukne neka nova ljubav na Pantovčaku i naši dečki se čak i dogovore kako će se dogovoriti o postavljanju novih veleposlanika. To bi bio izuzetan napredak, nakon dugotrajnog 'kiseljenja' onih starih, koji godinama čekaju odluke iz Zagreba, što je u normalnim državama redovna i usklađena procedura. Jedan od bitnih, ako ne i najbitnijih razloga ove nove 'nježnosti', svakako je i činjenica kako, hvala Bogu, nekoliko sljedećih godina nećemo imati izbore. Osim ako?!

U vremenu kada politička scena sve češće klizi prema populizmu, glasnim svađama i površnim sloganima, rezultati lokalnih izbora u Dubrovniku donijeli su jednu tihu, ali važnu poruku: pristojnost, znanje i argumentacija još uvijek imaju svoju publiku i svoju snagu. Barem jednim dijelom.